Tek što je prošlo ljeto i rana jesen – s okusom financijskog sloma kućnog proračuna, nešto ublaženog preplanulim tenom i zategnuti(ji)m mšićima – već stižu božićno-novogodišnji blagdani.. pa zimovanja, borba sa zimskim režijama, pokojim rođendanom ili svatovima, poslovnim putovanjima…i, eto Uskrsa! Najednom je zagrijalo, toplo je i predivno…al’ zahladilo je oko srca – pretijesne nam cipele za otečena stopala, potkoljenice prenapete, tjestaste i bolne, grčevi noću.. a tek ti strašni, modri, prepunjeni grozdovi vena..!
Pa te su vene još gore nego lani!
A samo što nije stiglo ljeto! Opet!
A ljeti se vene – ne operiraju?!!
Ili..?
Tako je to zaista bilo nekad.
Zapravo, još do prije nekoliko godina. Ali ovdje – u liječenju bolesti vena – mdicinska tehnologija je zaista, značajno uznapredovala.
Operacijski princip je zapravo – ostao isti: eliminirati glavnu venu noge – venu safenu – i, po mogućnosti, njezine najveće ‘pritoke’. Nakon toga, nogu treba ‘stisnuti’.
Još je 1905. genijalni Amerikanac W.W.Babcock konstruirao sondu za ‘izvlačenje’ vene iz noge, tzv stripping, te postavio taj osnovni operacijski princip.
Nakon takvog brutalnog ‘čupanja’ vene, bolnost je bila izuzetno snažna zbog velike traume tkiva, podljevi opsežni, pa se kompresija elastičnim zavojem nosila pola godine. Zavoji su često padali ili, pak, bili prezategnuti, što je pojačavalo bolnost i kompromitiralo cijeljenje.
Evolucijom, sonde su postajale finije i manje agresivne, pa se i postoperacijska trauma, odnosno, period nošenja kompresije, smanjivao.
Operacijska tehnika je unapređena dalje uvođenjem miniflebektomija, a nošenje kompresije dosegnulo minimalnih 2-3 mjeseca kod suvremene klasične operacije vena.
Zbog toga, odnosno zbog spomenute perioperacijske traume i bolnosti, vene se nisu operirale u toplom peridu godine – od svibnja do kraja rujna.
Međutim, sada je posve drugačije: uvođenjem i razvojem minimalno invazivnih tzv. endovaskularnih metoda – lasera i radiofrekvencije, vene se mogu operirati u bilo koje godišnje doba.
Naime, u bolesnu se venu kroz mali otvor na koži uvodi tanki kateter kojim se vena, primjenom energije, jednostavno zatvori i slijepi. Ona ostaje na mjestu, ne ‘čupa’ se pa nema ni oštećenja tkiva – nema bolnosti, ožiljka, hematoma i otjecanja.
Na nogu se još na operacijskom stolu navlači kompresijska čarapa po mjeri koja se nosi 2 tjedna.
Po završetku zahvata pacijent odmah može hodati, a slijedećeg dana moguć je potpuni povratak svakodnevnim aktivnostima.
...
