Flebologija je grana medicine – dio vaskularne kirurgije – koja se bavi bolestima venskog sustava.
Sinonimi: varikozne vene, varikoziteti, varices.
Nastaju uslijed naprezanja i popuštanja venskih zalistaka, što dovodi do vraćanja i zaostajanja krvi u venama. One postaju prenapunjene, izvijugane i proširene, a kroz vensku stijenku, tekući dio krvi prolazi u tkivo. Zbog toga su potkoljenice teške, otečene i bolne.
O anatomiji (građi) i fiziologiji (funkciji) vena i cirkulacijskog sustav možete više saznati ako kliknete ovdje
Vene – Venski sustav nogu
U tijelu odrasle osobe nalazi se 4-5 litara krvi. Od toga je najveći dio – čak 85% – upravo u venama.
Cirkulacijski sustav
Krvožilni sustav ima primarnu zadaću održavati cirkulaciju krvi u našem organizmu. Sastoji se od arterija i vena.
Arterije su krvne žile koje izlaze iz srca i donose krv do svakog dijela našeg organizma. Ta arterijska krv je obogaćena kisikom koji je nužan za održavanje života.
Vene polaze iz najudaljenijih dijelova tijela – iz tkiva i organa i svu „potrošenu krv“ – koja je osiromašena kisikom a zasićena ugljičnim dioksidom – vraća u srce, zatim i u pluća gdje se ta krv ponovno obogaćuje kisikom, vraća u srce i putem arterija počinje isti ciklus.
U arterijama krv teče zahvaljujući srcu kao pumpi – od srca prema periferiji.. U venama krv teče obratno, od tkiva prema srcu. Pri tome se mora savladati veoma jaka gravitacijska sila, što je osobito izraženo kod vena nogu. Kod čovjeka, radi njegova – evolucijski – uspravnog stava, razvijeni su mehanizmi za normalni povrat venske krvi: venski zalisci i mišići potkoljenice – mišićna pumpa.
Što je funkcija vena?
Krv arterijama odlazi u stanice tkiva i hrani ih. Vene vraćaju krv s periferije u srce. Venska krv je puna ugljičnog dioksida i raspadnih produkata metabolizma iz tkiva; vraća se venama na čišćenje u pluća.
U nogama se razlikuju duboke i površne vene.
Oko 2% krvi ide površinskim venama, ostatak dubokim.
Duboke vene nalaze se između mišića u dubini noge; od površinskih vena odvojene jednom opnom – mišićnom fascijom. Funkcija dubokih vena je transport venske krvi u nogama – one su odgovorne za hemodinamiku venske krvi, jer preko 90% venske krvi u nogama transportira se upravo putem dubokih vena.
Evolucijskim razvojem uspravnog hoda čovjeka, u venama su se razvile posebne strukture koje ne postoje u arterijama, a to su venski zalisci.
Venski zalisci imaju oblik dva džepa koja se nalaze s unutarnje strane vene i funkcioniraju kao polupropusni ventili. To znači da kada su zalisci otvoreni propuštaju krv samo u jednome pravcu – prema srcu. Zatvoreni zalisci sprečavaju da se krv u venama vraća prema stopalima.
Kod hodanja, trčanja ili bilo koje aktivnosti, mišići potkoljenice stežu se i stišću duboke vene – tada se otvaraju venski zalisci i usmjeravaju krv prema srcu. Upravo suprotno – kada sjedimo, stojimo i općenito kada smo neaktivni, mišići su opušteni i zalisci ostaju zatvoreni kako bi spriječili vraćanje krvi u stopala.
Ujednačeno djelovanje venskih zalistaka i mišića potkoljenice nazivamo mišićna pumpa.
Površinske vene nalaze se odmah ispod kože smještene u potkožnom masnom tkivu gdje nema mišića. Njihova je uloga u transportu venske krvi u nogama neznatna; one prikupljaju krv s periferije, punu ugljičnog dioksida i razgradnih produkata metabolizma, te omogućuju da se oni eliminiraju iz organizma. Tu krv prihvaćaju upravo površinske vene, a potom se dubokim venama transportira u srce, zatim u pluća odakle se ugljični dioksid svakim izdisajem izbacuje van našeg tijela.
Komunikantne vene (perforantne; spojne) – vene ‘srednjeg kalibra’, koje spajaju duboki i površni sliv.
Uzroci
- urođena slabost venskih zalistaka – genetska predispozicija
- poremećaj statike – spušten svod stopala
- prekomjerna tjelesna težina
- dugotrajno stajanje i sjedenje
- nedostatak tjelesne aktivnosti
- dob
- spol – hormonalni status, trudnoća, oralni kontraceptivi
- ranije tromboze ili traume vena (sekundarni varikoziteti)
Više o uzrocima i mehanizmu nastanka bolesti vena.
Uzroci i mehanizam nastanka
Najčešći uzrok nastanka primarnih varikoziteta obično je genetska predispozicija – urođena slabost venskih zalistaka. Međutim, tome izrazito pogoduju i način života, debljina, dugo sjedenje i stajanje, nedostatak tjelesne aktivnosti.
Kod žena, bolest vena pospješuje i trudnoća, hormonalni status te nošenje visokih potpetica.
Ono što također izrazito doprinosi progresiji bolesti je – poremećaj statike: postepeno spuštanje poprečnog svoda stopala, što se obično niti ne primjećuje. Ahilova tetiva tada ne stoji više pod 90 stupnjeva nego prema unutra; na obući je vidljiva istrošenost unutarnje strane potplata. Na taj način naprežu se venski zalisci s unutrašnje strane nogu. Kada zalisci popuste, krv se počinje vraćati, uslijed sile gravitacije. Ukoliko je zalistak mali, otvore se kapilare; ako je taj zalistak ‘glavni’ – preponski, tj. vensko ušće – otvaraju se velike vene. Postaju široke, izvijugane i vidljive. Ili pak, utonule u omekšale mišiće i vezivo – čine potkoljenice teškim, otečenim i prenapunjenim.
Proces je brži i intenzivniji u debljih osoba.
Simptomi
- teške, bolne, otečene potkoljenice
- zamor nogu
- grčevi u potkoljenicama, naročito noću
- suha, tanka, atrofična koža; tamne mrlje hiperpigmentacije
- svrbež, crvenilo kože
Klasifikacija stupnja bolesti – CEAP
0. stupanj – nema vidljivih i palpabilnih znakova venske bolesti
1. stupanj – teleangiektazije (sitne, paučinaste vene) ili mrežaste vene (‘kapilare’)
2. stupanj – varikozne vene (‘vrećaste’, ‘proširene’)
3. stupanj – edem (otečena noga), ali bez promjena na koži
4. stupanj – kožne promjene: pigmentacije, ekcem, lipodermatoskleroza – tamna, otvrdnula koža
5. stupanj – promjene na koži + zaliječeni ulkus
6. stupanj – promjene na koži + nezaliječeni, otvoreni ulkus